CMR klauzula bira strano pravo: prvenstvo Konvencije i obim odgovornosti

Klauzula o izboru prava može odrediti pravo koje se primjenjuje na međunarodni drumski prevoz. Ona ipak ne potiskuje obavezna pravila o odgovornosti iz CMR-a kada se Konvencija primjenjuje.

Dva pitanja treba razdvojiti. Prvo, da li se CMR primjenjuje na konkretni prevoz prema članu 1? Drugo, kakvo dejstvo izbor prava treba da ima na ostale dijelove ugovora? Član 3 Uredbe Rim I dopušta izričit ili jasno vidljiv izbor prava. CMR taj izbor ograničava u okviru vlastitog obaveznog područja primjene.

Ovaj tekst obrađuje izbor prava i obim odgovornosti kod CMR prevoza. Nadležnost, arbitraža, rokovi zastarjelosti i ustupanje potraživanja samo su razgraničeni, a nisu obrađeni u cijelosti. Pouzdana procjena zahtijeva zajednički pregled naloga za prevoz, teretnog lista, klauzule i dokumentacije o šteti.

Član 1 CMR-a obuhvata drumski prevoz robe uz naknadu kada se mjesto preuzimanja i mjesto predviđeno za isporuku prema ugovoru nalaze u dvije različite države, a najmanje jedna od tih država je ugovorna strana. Prebivalište i državljanstvo stranaka ne određuju ovaj osnovni uslov.

Odlučujuća su mjesta navedena u ugovoru. Naknadna promjena rute, mjesto pretovara ili carinska lokacija ne zamjenjuju automatski ugovoreno mjesto preuzimanja ili isporuke. Zato treba zajedno pregledati nalog, teretni list, adresu isporuke i kasnije izmjene. Pregled CMR ugovora o prevozu objašnjava ugovorne uloge i područje primjene Konvencije.

Izbor prava dolazi tek nakon ovog prethodnog pitanja. Ako prevoz potpada pod CMR, klauzula kojom se bira austrijsko, njemačko ili drugo pravo ne može ugovorom isključiti obavezno područje Konvencije. Izvan tog područja potrebna je posebna kolizionopravna analiza.

Član 3 Rim I propisuje da se ugovor uređuje pravom koje su stranke izabrale. Izbor mora biti izričit ili jasno proizlaziti iz odredbi ugovora ili okolnosti. Može obuhvatiti cijeli ugovor ili samo njegov dio i može se kasnije izmijeniti, bez automatskog uklanjanja već stečenih prava trećih lica.

Klauzulu kao što je „primjenjuje se pravo države X“ zato najprije treba čitati kao kolizionopravnu odluku. Ona ne odgovara automatski na svako pitanje u prevozu. Kod zahtjeva za odgovornost prema CMR-u treba dodatno utvrditi da li pitanje spada u područje Konvencije i da li član 41 CMR-a isključuje odstupanje.

Izbor prava i nadležnost su različite klauzule. Izbor prava određuje mjerodavno pravo, dok klauzula o nadležnosti uređuje sud. Klauzulu koja navodi sud u određenoj državi zato ne treba bez dodatnog tumačenja tretirati kao izbor materijalnog prava te države.

Član 17 CMR-a uređuje osnovnu odgovornost prevoznika: prevoznik odgovara za potpuni ili djelimični gubitak i oštećenje nastalo između preuzimanja i isporuke, kao i za prekoračenje roka isporuke. Izuzetke od odgovornosti i dokazna pitanja treba procijeniti prema pravilima Konvencije.

Član 23 CMR-a uređuje okvir naknade kod gubitka i predviđa ograničenje od 8,33 obračunske jedinice za svaki kilogram manjka bruto težine. Član 25 uređuje oštećenje robe. Iz izbora prava zato ne proizlazi automatski niže ili drugačije uređenje naknade.

Član 41 CMR-a čini ništavim odredbe koje direktno ili posredno odstupaju od odredbi Konvencije, uz izuzetke predviđene samom Konvencijom. Zato nije dovoljno klauzulu nazvati izborom prava. Njeno praktično dejstvo mora se uporediti sa obaveznim područjem CMR-a.

Kod gubitka, oštećenja ili kašnjenja najprije treba utvrditi činjenice relevantne za CMR. Zatim se na osnovu transportnog spisa razvrstavaju vrsta štete, težina, vrijednost, rok isporuke i mogući razlozi oslobođenja. Izbor prava ne može zamijeniti ovu analizu opštim pozivanjem na nacionalno pravo o odgovornosti.

Klauzula ipak može biti važna za dopunska pitanja koja Konvencija ne uređuje konačno. Da li se izabrano pravo tada primjenjuje neposredno ili preko druge kolizione norme zavisi od zahtjeva i suda pred kojim se vodi postupak. Opšta prednost prava sjedišta jedne ugovorne strane bila bi preširoka.

Posebno treba ispitati da li drugačija odredba o odgovornosti ostaje u okviru izjave ili sporazuma koji Konvencija predviđa ili pokušava zaobići CMR okvir naknade. Izbor prava ne zamjenjuje potrebnu izjavu o vrijednosti, obavijest o posebnom interesu ili dokaz konkretne štete.

Član 25 Rim I uređuje odnos Uredbe prema postojećim međunarodnim konvencijama koje sadrže kolizione norme za ugovorne obaveze. Treba ga razlikovati od člana 41 CMR-a. Član 25 se odnosi na odnos kolizionih instrumenata, dok član 41 CMR-a uređuje važenje odredbi koje odstupaju od pravila Konvencije.

Kod prevoza zato treba pravilnim redom razmotriti klauzulu, sud pred kojim se vodi postupak i moguće relevantne međunarodne konvencije. Iz člana 25 Rim I ne proizlazi opšta dozvola da se obavezna pravila o odgovornosti iz CMR-a zamijene slobodno izabranim nacionalnim pravom.

Izvor za članove 3 i 25 Rim I je konsolidovani tekst Uredbe (EZ) br. 593/2008. Pregled međunarodnog prevoza robe pomaže pri sređivanju rute, dokumenata i ugovornih uloga. Konkretna kolizionopravna primjena ostaje pitanje pojedinačnog slučaja.

Sačuvajte potpisanu verziju ugovora, nalog za prevoz, teretni list, uključene opšte uslove i komunikaciju pri sklapanju ugovora. Sačuvajte i verzije klauzule, izmjene nakon naloga i podatke o tome koja je stranka dostavila uslove.

Zatim uredite podatke o odgovornosti: mjesto i vrijeme preuzimanja, predviđeno mjesto isporuke, bruto težinu, vrijednost robe, štetu, rok isporuke i primjedbe. Svaki datum treba povezati sa konkretnim dokumentom. Tekst o uzastopnim prevoznicima prema CMR-u pokazuje zašto je sljediv transportni lanac važan za zahtjev.

Ako je utovar organizovao pošiljalac, mogu biti važna dodatna uputstva, podaci o osiguranju tereta i dokazi. Tekst o utovaru pošiljaoca u CMR prevozu obrađuje tu susjednu dokumentacionu temu. Ovi linkovi sami ne rješavaju pitanje izbora prava, ali vode do dokaza koji se često traže u istom spisu.

Miješanje izbora prava i nadležnosti: Navedeni sud i mjerodavno materijalno pravo su različita pitanja.

Provjera CMR-a tek poslije klauzule: Član 1 CMR-a je prethodno pitanje. Klauzula ne utvrđuje stvarna mjesta prevoza.

Preuzimanje nacionalnog ograničenja odgovornosti: Kod CMR zahtjeva prvo se moraju razvrstati članovi 17, 23, 25 i 41.

Čitanje člana 25 Rim I kao slobodne dozvole: On uređuje odnos prema određenim međunarodnim konvencijama. Ne ukida član 41 CMR-a.

Tumačenje klauzule bez verzije ugovora: Tekst, uključivanje i vrijeme izbora moraju biti dokazivi.

Izostavljanje dopunskih pitanja: Nadležnost, zastarjelost, osiguranje i ustupanje mogu zahtijevati posebnu analizu.

Najprije označite mjesto preuzimanja i predviđeno mjesto isporuke u ugovornom spisu. Zatim provjerite uslove CMR-a prema članu 1. Tek kada je ta osnova jasna, treba tumačiti klauzulu o izboru prava prema članu 3 Rim I.

Razvrstajte spor kao pitanje CMR-a ili kao dopunsko ugovorno pitanje. Kod gubitka, oštećenja i kašnjenja početnu tačku čine članovi 17, 23, 25 i 41 CMR-a. Kod drugih pitanja obim izabranog prava treba odrediti prema ugovoru i mjerodavnim kolizionim normama.

Ako su klauzula, teretni list i dokumentacija o šteti proturječni ili je sporno ograničenje odgovornosti, cjelokupan transportni spis treba pravovremeno pravno pregledati. Tako se izbor prava neće precijeniti niti odvojiti od CMR okvira odgovornosti.